01. Mladež domovinske i iseljene Hrvatske jedinstvena je u ocijeni da je postojeci položaj mladog covjeka u društvima zapada izložen asimilacijskim pritiscima koji vode prema odnarođivanju, a da se vrlo malo poduzima da se to sprijeci od strane maticne države.

02. Odnos prema mladeži iz dijaspore jednak je odnosu maticne države prema dijaspori uopce, tj. u pitanju je sustavno zanemarivanje njenih potreba i nekorištenje njenih materijalnih, gospodarskih i kulturno-znanstveni potencijala u obostranom interesu.

03. Ukljucivanje mladih u procese odlucivanja u zemlji nije ni približno jednako njenoj brojnosti u ukupnoj životnoj populaciji tako da se glas mladih ne cuje i ako se i cuje onda je u pitanju kao dio stranacke politike, a ne suštinski potreba mladeži opcenito.

04. Republika Hrvatska mora pronaći modalitete na koji nacin da spriječi odlazak mladih i školovanih kadrova van zemlje buduci da se radi o permanentnom intelektualnom osiromašenju nacije koji ce našu zajednicku buducnost uciniti krajnje neizvjesnom.

05. Mladež u iseljeništvu zainteresirana je za modalitete povratka i života u zemlji svojih predaka i za te procese Hrvatska država i Vlada moraju ostvariti potrebne pretpostavke.

06. Potrebe mladeži trebale bi se ispoljavati ne kroz uske stranacke interese vec kroz jedinstveno djelovanje na poziciji apoliticnosti i kroz institucije tkz. civilnog društva. S time u svezi ukazuje se potreba i za takvom jedinstvenom organizacijom koja bi svojom brojnošcu, pluralizmom ideja i pogleda na bitna pitanja društva, svojom snagom i jedinstvom bila mocno sredstvo za ostvarivanje specificnih potreba mladih.

07. Glas mladih je glas buducnosti i mladi imaju životne i intelektualne sposobnosti da preuzmu odgovornost u društvu i državi. Taj potencijal vladajuce i opozicijske strukture u zemlji moraju prepoznati, otvoriti prostor za njihovo nesmetano djelovanje i ukljuciti ih u procese odlucivanja na svim razinama društva.

08. Bitno drugacije postaviti rad diplomatsko-konzularni predstavništava koji bi trebali biti spona izmedu mladih u iseljeništvu i maticne države vodeci racuna o specificnostima i potrebama mladih. Osmisliti i realizirati kvalitetne programe koji bi doveli do toga da se spone izmedu domovinske i iseljene hrvatske mladeži ojacaju, bilo kroz studentske razmjene, kulturne, sportske i druge aktivnosti, bilo kroz organiziranje ljetnih škola, naprednog ucenja maternjeg jezika te veceg korištenja mogucnosti interneta za upoznavanje mladih u svijetu sa poviješcu, kulturom i prirodnim ljepotama Hrvatske.

09. Poduzeti organizacijske i dr. mjere kako bi se postiglo ujedinjenje mladeži na razini Hrvatske i svijeta na zaključcima iz tocke 06. te ostalih zakljucaka Sabora, u svezi s cime se zadužuje Internacionalni klub hrvatski iseljenika, povratnika i investitora iz dijaspore da koordinira planirane aktivnosti.

Porec, 20. srpnja 2003. god.

ZA SABOR MLADEŽI ISELJENE I
DOMOVINSKE HRVATSKE:

Marko Greiner