OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE
GOSPODINU IVICI RAČANU


Gospodine predsjedniče!

Dijaspora je zaboravljena, otpisana kao nepoželjna, njena ruka se ne prihvaća. Mini-star vanjskih poslova RH pita se:
Zašto je takav odnos međunarodne zajednice prema Hrvatskoj, a nije isti prema Slove-niji? Isto se tako treba pitati zašto je Hrvatska izgubila kredibilitet kod međunarodne zajedni-ce, od vodeće među tranzicijskim zemljama, sada je na samom začelju. Odgovor je jednosta-van. Zato što Vlada RH i hrvatska diplomacija ne radi svoj posao, što ne koriste resurse koje imaju, a ima ih mnogo veće nego što ih ima Slovenija ili neka druga zemlja tranzicije. Činje-nice govore da su sve zemlje bivše Jugoslavije (osim Hrvatske) prihvatili svoju dijasporu di-ljem svijeta kao, sastavni dio svog naroda i skupa sa dijasporom pronalaze načine kako braniti i obraniti nacionalne interese. Predsjednik i potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslo-va idu na sastanke u Njemačku i aktivno učestvuju u radu istog, dok hrvatska Vlada i njeni ministri ne učestvuju čak ni na skupu kao što je Sabor hrvatske dijaspo-re, kojeg su hrvati organizirali u Hrvatskoj. Hrvatska diplomacija nije, a kako izgleda i neće uskoro uspostaviti kontakt sa dijasporom, osim onog vezanog za jela i pića u restoranima vlasnika Hrvata.
Bitka za suverenitet i ravnopravno mjesto među državama svijeta dobiva se u zemljama političke moći, a ne u Hrvatskoj.
Pripadnici hrvatskog naroda kao najraseljeniji narod svijeta znaju, mogu i hoće pomoći Hrvatskoj Vladi i hrvatskoj diplomaciji, naravno ako se njihova pomoć prihvaća. Ako su zdravi programi, putem kojih su zagarantirani korektni odnosi, gdje je moral osnovno mjerilo vrijednosti. Zajedništvo domovinskih i izvan domovinskih pripadnika hrvatskog naroda, koje je danas tako upitno i strano hrvatskoj Vladi i diplomaciji. Stiče se dojam da Vlada ima strah od dijaspore, strah od pitanja koja dijaspori može postaviti, strah da će dijaspora javno progovoriti o neuspjesima i nesposobnosti ljudi koji su zaduženi da brane nacionalne interese Hrvatske, a rade za promidžbu svoje osobne afirmacije i stvaraju sebi poslove koje će nastaviti ka-da ne budu diplomati (čast iznimkama).
Današnja pozicija Hrvatske u Hagu, u Bruxellu, Americi i drugim međunarodnim ce-ntrima moći je veoma upitna. Danas nam albanska diplomacija pruža pomoć kod uspostave odnosa sa Amerikom. Od međunarodnih institucija Hrvatska dobiva pomoć nekoliko puta manje od drugih država bivše Jugoslavije. Srbiji se otpisuju milijarde dolara duga, a Hrvatskoj se nameću obveze kao nijednoj drugoj državi, stiče se osjećaj da je cijeli svijet protiv nas, a zapravo smo mi sami protiv sebe. Bog je rekao: «Pomozi se čovječe, pomoć ću te i ja». Mi jednostavno nećemo pomoći sami sebi. Izjave ministra vanjskih poslova koji postavlja pitanje zašto Europa na Sloveniju ne vrši pritisak da vrate Hrvatskoj prava , njen teritorij na onu dječju:
«Mene si udario, a njega nisi».
Dijele se novci bivše Jugoslavije, Hrvatska ne dobiva ništa. Hrvatska od žrtve postaje agresor. Hrvatskim generalima se sudi po zapovjednoj odgovornosti. Ako se ovako mjeri, Hrvatska će od žrtve rata postati agresor. Povijest se ponavlja. Od devet korpusa, narodnooslobodilačkih vojski Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije,
Hrvatska je imala 5 korpusa, najviše je dala za oslobođenje od fašizma od svih naroda Europe.
Sve to zahvaljujući hrvatskoj Vladi i hrvatskoj diplomaciji, jer nedovoljno brane nacionalne interese Hrvatske i hrvatskog naroda. Ako se tako nastavi, prvi put u povijesti naroda svijeta pobjednik u ratu biti će poraženi u miru i proglašeni agresorom. Tko više piše i govori o Do-movinskom ratu? Sve je zaboravljeno, i sami branitelji koji su razdijeljeni na 680 udruga, od toga 28 koje Vlada financira. Zašto? Jer se Vlada boji jedne udruge. Ovako podijeljeni brani-telji kao i da ne postoje, nigdje ih nema, osim ako ih netko ne izmanipulira i iskoristi za je-dnokratnu upotrebu. A oni jadni ni krivi ni dužni bačeni su na periferiju zbivanja, mnogi ne-maju sredstva ni za kruh. Očajni su i postavljaju pitanja: Zašto su se borili? Što je ostalo od one pravde za koju su davali svoje živote? Gdje su ideali za koje se je ginulo? Dok su se oni borili, drugi su stvarali svoja gospodarska carstva. Mnogi branitelji, posebno invalidi Domo-vinskog rata i njihove porodice zaboravljeni su i doživljava ih se kao teret, a ne obaveza društva prema svojim braniteljima. Najvrjedniji dio društva, branitelji i dijaspora zaboravljeni su i ne dao Bog da se prihvate kao partneri.

Većina hrvatskih političara je dovoljna sama sebi, ide grlom u jagode, kao što je mini-strov boravak u Australiji, potpredsjednice Vlade u Švicarskoj. Vaša posjeta SAD-u. Sve se to organizira bez pravog programa, bez pomoći dijaspore, koja Vam besplatno stoji na raspola-ganju. Dijasporu se ne koristi osim kada Vam služi kao dekor.
Zašto se aktualna hrvatska vlast udaljila od dijaspore, više nego je bila prije domovinskog ra-ta? Zašto se sa dijasporom ne uspostavi kontakt i na djelu ne dokažemo da nam je stalo do pripadnika hrvatskog naroda koji žive diljem svijeta ? Zašto se ne koristi taj resurs koji Hrva-tskoj stoji na raspolaganju, a ne košta ništa? Zašto ste ukinuli dijaspori pravo na njihove za-stupnike u Saboru RH? Zašto dijaspora nema svoje ministarstvo? Zašto je dijaspora nepoželjna kao partner? Zašto se ne odgovori na pitanja dijaspore?

Pitanja, samo pitanja, a odgovora ni od kud. Do kada ćete gospodine predsjedniče Vla-de RH ignorirati pripadnike hrvatskog naroda koji žive izvan domovine Hrvatske?
Nažalost, ništa bolji nije ni Vaš odnos prema civilnim udrugama. Udruga stradalnika i logoraša drugog svjetskog rata. Civilna udruga, koja ima pravo štititi i zaštititi interese svojih članova, odbijate njihovo učešće u pregovorima, a istovremeno se prihvaćate talijanske udruge i to veoma sumnjivih opredjeljenja i namjera.

Tko daje pravo ministru u Vašoj Vladi da donese presudu o pravima logoraša i žrtava fašizma i to presudi na štetu stradalnika i logoraša drugog svjetskog rata, tko je on i sa kakvim pravom gazi osnovna ljudska prava na istinu i obeštećenje.

Drskosti Vaših ministara nigdje kraja, neodgovornog ponašanja prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu od Haga do međunarodnih integracija. Zatvarate nas u geto. Od onog prvog mjesta i najbolje pozicije među zemljama tranzicije gdje smo bili 1991. god., što je uspjela uništiti bivša vlast HDZ i sadašnja nastavlja istim putem i na isti način. Danas smo na začelju, čak iza Albanije. Da apsurd bude veći, hvalite se na sva usta da ćemo ući u Europu 2007. god.
Zar mi nismo trebali ući u Europu skupa sa Slovenijom, kada se zna da smo sa našim resursima u Hrvatskoj i u svijetu ispred Slovenije. Doduše, oni sve svoje resurse u zemlji i u svijetu stave u funkciju nacionalnog interesa, a mi sve podređujemo osobnom interesu. Tako smo po tajkunima na prvom mjestu među tranzicijskim zemljama.

Uvjereni smo dok se sve raspoložive snage ne stave u funkciju nacionalnog interesa da ćemo biti nepoželjan partner suvremenom svijetu a gospodarski završiti kao Argentina. Dija-spora to zna, dijaspora to može spriječiti, ali je Vaša Vlada ne želi za partnera, ne želi njene usluge, koje su časne i poštene, koje su nespojive sa osobnim interesima i osobnim afirmira-njem. Molimo Vas taj odnos prema dijaspori u korist ljubavi, povjerenja, tolerancije i međusobnog uvažavanja.

Zdrav dio dijaspore prizna moral i moralne norme kao osnovno mjerilo vrijednosti čo-vjeka. Dijaspora ima samo jednu stranku, a to je Hrvatska i hrvatski narod ma gdje bio. Prihvatite izvan domovinske pripadnike hrvatskog naroda, oni to žele.


Poreč, 10. svibnja 2003. god.



Predsjednik Kluba:
Niko Šoljak prof.ing.