Trebaju li nam u Hrvatskoj stranke kakve danas imamo?

Polazeći od stvarnog stanja u Hrvatskoj, moralnog, političkog, gospodarskog,
pravnog, socijalnog, gdje je sve pušteno stihiji (čuvaju status quo) postavlja se pitanje gdje nas to vodi, što mi to radimo sebi i svom narodu kojem i mi pripadamo.
Hrvatska je mala zemlja sa ogromnim gospodarskim resursima, imamo ono što nitko u Europi nema: zdrav zrak, zdravu zemlju, zdrave rijeke, zdrava jezera, čisto mo-re i razvedenu obalu, vrijedne i radišne ljude, potencijal koji može osigurati egzistenci-ju nekoliko puta većem broju stanovnika nego što ima Hrvatska.
Imamo ogromno bogatstvo u znanju ljudi i novcu. Naša dijaspora, koja je inte-lektualno, materijalno i znanstveno je ogromna snaga, na koju hrvatski narod u Hrva-tskoj može računati.
Imamo prirodna bogatstva čiji opstanak i sačuvanje u izvornom obliku je inte-res interes Europe, koja je spremna pomoći, kako bi se prirodni biseri koje imamo sa-čuvali za sadašnje i buduće generacije. Treba podržati prijedlog hrvatske stranke DC,
da se stavi moratorij ( na sve privatizacijske stvari, uključujući i INA-e i HEP i ko-mpletni portfelj Fonda za privatizaciju do završetka mandata ove Vlade) završen citat. Dodajemo, ne samo da se stavi moratorij dok se ne završi mandat ove Vlade nego dok se ne donese novi Zakon o privatizaciji.
Europi je interes sačuvati oazu prirodnog bogatstva Hrvatske, jer je to i njeno bogatstvo. Naši prijatelji u Europi su spremni financirati bio-programe vezane za za-štitu prirode, ali pod uvjetom da se točno zna što treba zaštititi, kojim opsegom, kojim
putem. Sve što je vezano za trajnu zaštitu prirodnih bogatstava, to se nađu sredstva, što znači da se resursi mogu valorizirati, oplemeniti i sačuvati i bez raspodjele prirodnih bogatstava, koja moraju ostati nacionalna imovina građana Hrvatske koji su tu imovi-nu desetljećima stvarali. Da bi to postigli, treba na neko vrijeme odgoditi privatizaciju,
pronaći managere koji će založiti svoju imovinu, kao što jedan stručnjak iz inozemstva kaže. Preuzet će objekte na Hvaru. Založim dva milijuna eura kao garanciju, ne traži plaću, ali traži 5% od čiste dobiti, što znači dok ne dođe do čiste dobiti radi besplatno, kao što saborski zastupnik gosp Kain kaže ako će drugi doći do rentabilnosti objekata za 3 godine, a mi za 6 godina dajmo našima i imovina ostaje. Nacionalno bogatstvo država može izgubiti ako preda pravim managerima objekte koje može uvijek prodati.
Nasuprot tome, u Hrvatskoj je teška moralna, pravna i gospodarska kriza, iz koje se ne vidi izlaz. Političku krizu nemamo, jer su u svim strankama zaokupljeni zbrinjavanjem sebe i svojih članova, dok je opći interes izostao. Kada je to tako, onda je opravdano rekao akademik Ivan Supek da nam u Hrvatskoj stranke ne trebaju, mi-
sleći na ovakve kakve su danas, za koje opći interes kao da i ne postoji, što je uzrok sve dublje moralne, pravne, gospodarske i socijalne krize, a u budućnosti i političke krize.
Unutar stanja koliko je vladajući koriste nespremnost hrvatskog naroda, da
svoju sudbinu uzme u svoje ruke. Ponašaju se kao da su oni država i sve što je državno smatraju svojim pravom da time raspolažu. Rasprodaje se nacionalno bogatstvo, caruje mito, korupcija i despotizam, vladajući imaju neograničeno ovlaštenje, poistovjećuju se sa državom ( praktično i jesu država), pa ako netko nešto progovori, što ne ide u prilog političarima, odmah ga proglase neprijateljem države, jer vlast ima pravo raditi što hoće, oni su nepogrešivi, oni su Bogovi, oni su država.
Nastavlja se rasprodaja nacionalnog srebra koje se daje, daruje, ide se toliko
daleko da se kupuje od države najkvalitetnije zemljište po 5 eura za 1 m2, a odmah proda po 100 eura za 1 m2. Rasprodaju se velike firme, kao što je Arenaturist, pod veoma sumnjivim okolnostima Plava laguna Poreč, Rivijera Poreč, Anita Vrsar, biseri Istre kao i niz drugih firmi. Sve to nije dovoljno, sada treba prodati biser Jadrana, 23 brijunska otoka. Nacionalno bogatstvo koje je zapelo za oko gospodi, koji debelo kori-ste situaciju u Hrvatskoj. U svijetu znaju da smo među najkorumpiranijim zemljama svijeta, gdje cvate mito i korupcija, a političari imaju apsolutnu vlast, zna se kako se kupuju dragocjenosti, kako se zarađuje novac, rasprodaje državna imovina.
Prodaju Brijune, najveći biser Jadrana, sa 23 otoka, sa svojom povijesti, tradicjom, arheološkim i drugim vrijednostima je šansa za bogaćenje odabranih, koji svoje usluge znaju valorizirati, to nisu tržišne vrijednosti, to nije interes naroda nego politi-čara, kojima ništa nije sveto. Sve se podređuje osobnom interesu, opći interes kao da i ne postoji.
Kakav apsurd, španjolci nam izrađuju turistički program, španjolski stručnjaci koji su svojim masovnim turizmom svoj turizam doveli u pitanje, koje će se vrlo brzo vratiti kao bumerang. Gdje su naši stručnjaci, ljudi koji znaju da je budućnost u cilja-nom turizmu, zdravstvenom, sportskom i rekreativnom, popraćen sa zdravim jelima i pićem. Naši stručnjaci u turizmu su cijenjeni u svijetu, kao eksperti. Svijet ih priznaje a u Hrvatskoj ih ne priznaju. Strani stručnjaci ne priznaju Hrvatsku, ne priznaju njenu kulturu i gospodarska bogatstva, nemaju emotivne veze i mi ih dovodimo i plaćamo da nam planiraju naš turizam, našu budućnost. Nažalost, naši turistički stručnjaci šute, inteligencija šuti, obezvređuje se njihovo znanje, njihove sposobnosti, troše se njihove pare da se plaćaju strani stručnjaci, jer naši ne znaju raditi. Postavlja se pitanje gdje je tu istina, gdje je tu pravda, gdje nas to vodi i kakve mi to turističke stručnjake imamo kada ne znaju štititi i zaštititi svoj stručni i moralni interes.
Izjave o elitnom turizmu su bacanje pijeska u oči, koje ima cilj sa jedne strane zavarati javnost, a sa druge napuniti osobne džepove. Sve u ime viših ciljeva, za svoju osobnu korist. Viši ciljevi su sačuvati prirodu, valorizirati sadašnje stanje, koristiti i iskoristiti, financijski unovčiti, ali ne prodati nego unajmiti ili dati koncesiju i tako pustiti u naslijeđe budućim generacijama.
Bili bi zahvalni vlastodršcima kada bi nam ponudili program zaštite prirodnih bogatstava Hrvatske. Inicirali donošenje globalnog urbanističkog plana za Hrvatsku putem kojeg će se zaštititi prirodni resursi, kulturno i nacionalno bogatstvo. Program zaštite zraka, zemlje, rijeka, jezera, mora i otoka. Da se na nivou Hrvatske donese gospodarski plan razvoja i konkretni programi, sa konkretnim ciljevima, kao što je zdravstveni turizam, sport, rekreacija, proizvodnja zdrave hrane, te programi pratećih djelatnosti . Programi razvoja koji će Hrvatsku predstaviti kao vrt Europe. Europa će u tim programima prepoznati svoj interes, što je u suvremenom svijetu već sazrelo, shvaćanje da očuvanje prirode na našoj planeti treba biti briga sviju, ne samo one zemlje čije je ono vlasništvo. Mi trebamo takve programe gdje će se sve podrediti zdravstvenom turizmu i zdravoj hrani, te pratećim sadržajima koji su potrebni da bi se te dvije grane djelatnosti mogle uspješno razvijati.
Biseri prirode, kao što je Pazinska jama, isti oni koji na sva usta zagovaraju rasprodaju nacionalnog bogatstva, Pazinsku jamu pretvorili su u septičku jamu u koju se ispuštaju teški metali iz tvornica i drugih zagađivača iz koje se pune naši izvori i gra-đani piju otrovnu vodu, dobivaju razne bolesti, pretežno rak, gdje je Istra po broju oboljelih u Hrvatskoj na prvom mjestu. U Pazinskoj jami nema više galebova niti dru-gih ptica. Sve su otrovane od vode. Nakon nekoliko intervencija, vjerujemo da će se sada ipak nešto poduzeti.
Danas kada je pretvorba izvršena i vrši se pod sumnjivim okolnostima citiram predsjednika Vlade i njegova predizborna obećanja, kada je rekao: «ako dođemo na vlast, izvršit ćemo reviziju pretvorbe, donijet ćemo novi Zakon o privatizaciji, kriminal ćemo procesuirati, uvest ćemo vladavinu prava bit će bolje svima, ne samo njima na vlasti» završen citat. Narod dao glas za svoj spas, dolaskom na vlast, sve po starom istom receptu, sve je kao prije sa težim i još gorim posljedicama. Dobili smo obećanje da ćemo dobiti strategiju razvoja Hrvatske i to do konca 2001.g., prođe i 2002.g., a od strategije razvoja Hrvatske ništa. Obećanje ludo radovanje. Zaboravimo sve. Spasimo što se spasiti da. Biti će tužno i žalosno ako rasprodamo sve vrijednosti, bez plana i programa, bez vizije budućnosti. Mi kao narod ostat ćemo bez vrijednosti, biti ćemo sluge u vlastitoj kući.
Rasprodaju nacionalnog bogatstva treba zaustaviti vlastodršcima, koji se svim snagama bore za što bržu rasprodaju obiteljskog srebra. Treba reći: gospodo, rasprodajte očevu i svoju vlastitu imovinu, kada to rasprodate, steknu praksu u raspodjeli, onda rasprodaju nacionalnu (narodnu). Kada rasprodaju očevu i svoju privatnu imovinu imat će veliko iskustvo, pa tek onda neka nama kao narodu sugeriraju i pomognu prodati nacionalno bogatstvo. Neka se odreknu privilegija i plaća koje im omogućuju da mjesečno otplaćuju kredit u iznosu od 22.000,00 kn, ako je to 1/3, znači da je njihova plaća 66.000,00 kn mjesečno. Viču na liječnike koji se bune, jer imaju 4.000,00 kn plaću. Doduše, doktorima nitko nije kriv što su išli na fakultet šest godina, a političari bez fakulteta zarađuju petnaest puta veću plaću, što znači da su od doktora petnaest puta sposobniji. Doktorima koji brinu o zdravlju ljudi nije nitko kriv što nisu političari. Sve bi to bilo nekako izdržljivo da to nije popraćeno mitom korupcijom, despotizmom. Uvijek se hoće više rasprodati imovine, zna se da 5-10% vrijednosti od prodaje ide onima koji tu prodaju srede toliko da se nađe za svaki slučaj. To se zove zarada po učinku.
Mnogi to ne rade zbog novaca, nego radi naroda, da narod rasterete od bogatstva. bogat narod, može početi misliti, a to nije dobro. Što će onda raditi političari, koji su Bogom dati da misle za narod?
Ima mnogo sposobnih ljudi koji će, ako im se da šansa, sve turističke objekte učiniti rentabilnim i puniti državni budžet zdravim novcem. Zašto ne dati ljudima šansu, kroz postojeći sistem vratiti godinama oduzetu imovinu, dati im zadatak da rade, upravljaju radom i osiguraju sebi egzistenciju, uz uvjet da državi zarađuju novce sve bez prava na prodaju. Intenzivno raditi na Zakonu kojim će se privatizirati preostala imovina sa pravičnim Zakonom, kojim će se onemogućiti pljačka vlastitog naroda, a novac dobiven od prodaje objekata uložiti u objekte od nacionalnog interesa.
Bisere Jadrana treba sačuvati za buduće generacije, to mora biti bogatstvo Hrvatske, bogatstvo koje će stvarati još veće bogatstvo. Gdje će putem takvih progra-ma zaposliti mlade i sposobne stručnjake, a nesposobni trebaju ostati bez posla, bez imovine i bez ikakvih prava ako su na bilo koji način oštetili imovinu koja je naciona-lno bogatstvo svih. Nama trebaju Zakoni kojim će se štititi i zaštititi opći interes, koji treba da bude opći interes sviju koji o tome odlučuju. Da im opći interes bude ispred njihovog osobnog i drugih interesa, ostalo sve će ići glatko. Po Ustavu i Zakonu tako su se zakleli svi političari da će štititi interes države Hrvatske odnosno hrvatskog naro-da sada se trebaju na djelu pokazati. Vjerujemo da hoće.

Poreč, 03.veljače 2003.god.

Niko Šoljak prof.ing.