HRVATSKI BOGATI RUDNIK ZLATA KOJI SE NE KORISTI.

            Tko i na koji način uzima sebi za pravo da Hrvate izvan domovine sustavno ignorira oglašujući se na njihove zahtjeva vezane za ostvarivanje njihovih prava.?

            Postavlja se pitanje da li je to smišljeni plan kojim treba otuđiti  Hrvate od Hrvatske,  oduzeti ima sva prava (osim prava na njihove novce koji se u Hrvatsku slivaju svake godine što iznosi oko milijardu dolara putem doznaka i drugih izvora).  Ako je to plan,  onda se on ostvaruje mnogo efikasnije  od kada imamo svoju državu nego za vrijeme komunističke strahovlade.

 Nekoliko pokazatelja to dokazuje:

  1.   Preko sto tisuća mladih stručnjaka koje je hrvatski narod školovao napustilo je  Hrvatsku. To su strahovite štete ako znamo da jedan visokoobrazovani stručnjak košta Hrvatsku oko 100. 000 eura. Primjenom jednostavne matematičke operacije množenja proizlazi da smo mi, kao mali narod, svijetu darovali stručnjake koje su nas koštali 10 milijardi eura,  a za uzvrat nismo dobili ništa. Izgubili smo i materijalno, i demografski,  jer privremeno, ali u pravilu i najčešće i za stalno, gubimo mlade ljude i njihove buduće obitelji koji će svojim znanjem i sposobnostima izgrađivati druge zemlje.
  2.   Konstantno se oduzima pravo glasa hrvatskom iseljeništvu /dijaspori/ pri čemu se grubo izigrava i  Ustav RH koji Hrvatima izvan domovine garantira sudjelovanje u zakonodavnim odnosno predstavničkim tijelima - Hrvatskom Saboru) što je regulirano i izbornim zakonodavstvom RH.
  3.   Proces vraćanja imovine Hrvatima koja je oduzeta za vrijeme komunističke vlasti raznim birokratskim smicalicama odlaže se, a u isto vrijeme se ta imovina na neprimjereni i rekli bismo kriminalan način ustupa (daje u vlasništvo i druge vidove raspolaganja, a sve radi ubiranja profita i njegove podjele odabranima).
  4.   Mnoge istinske hrvatske domoljube, naše  povratnike iz iseljeništva  koji su htjeli uložiti svoj novac u Hrvatsku na razne načine su doslovno doveli do prosjačkog štapa. Njihovu imovinu su uzeli, a njih uputili nazad u iseljeništvo odakle su i došli. Na takav način, oni su, iz ljubavi prema domovini, opljačkani od domovine.
  5.   Hrvatski Sabor ni Vlada (u nijednom sazivi do sada) nije donijela niti jedan Zakon koji bi otvorio vrata istinskog i poštenog povratka Hrvata na njihovu djedovinu. Upravo suprotno, puno se toga je napravljeno da im se izbije iz glave i najmanja primisao o povratku. Njihov novac - DA, one - NE.  
  6.   Aktivnosti političkih stranaka u pojedinim državama svijeta razbili su organizacije Hrvata i time istima smanjile objektivne mogućnosti financiranja koje im pripadaju po pravu države u kojoj žive i rade. Veliki broj klubova, politički i ideološko podijeljenih, bez iskrene namjere ujedinjavanja i približavanja, smanjio je snagu iseljeničke populacije.
  1. Na sve moguće načine se sprječava organiziranje hrvatskog naroda po državama svijeta, umjesto da se po uzoru na Irsku i posebice državu Izrael,  podrži i financira one organizacije i udruge koje imaju za cilj okrupnjavanje i ujedinjavanje hrvatskog nacionalnog korpusa u iseljeništvu. Prerano se je počelo zaboravljati da su nas nacionalne i svake druge podjele kroz cijelu povijest postojanja odvodile od cilja stvaranja nacionalne države i da smo, kao narod, bili  zbog tih podjela, osuđeni na povijesno lutanje prostorom, puno duže nego što su Židovi lutali pod Mojsijem, a nakon klanjanja . Tko nam, u ime čega i zašto i danas podmeće raznu ostaje da se vidi..  

Doduše, treba priznati da za ovakvo stanje nije samo kriv Sabor i Vlada RH. Dobrim dijelom i samo hrvatsko iseljeništvo snosi krivnju za takvo stanje. Rekao bih, u pitanju je nedostatak ideje vodilje, zajedničke platforme djelovanja. Mnoge organizacije i udruge Hrvata formiranjem nacionalne države smatrale su da su ostvarile svoje ciljeve, i druge ciljeve, kao što su ostvarivanje jedinstva nacionalnog korpusa, niti ne postavljaju.  Takvo stanovište držimo štetnim, jer se ne može razdvojiti pitanje hrvatske kao nacionalne države i pitanje jedinstva Hrvatskog Naroda. Potrebno je obrnuti teze i postaviti druge ciljeve, u smislu svehrvatskog jedinstva. Hrvatsku Državu smo donijeli na svijet, ali je treba hraniti i jačati. I sami smo, na vlastitom primjeru, kroz burnu povijest, bili svjedoci da nam nikakve podjele unutar nacije ne mogu donijeti ništa dobra. Da je to lijep, i ugodan posao, radili bi ga oni koji su svu nacioljublje komercijalizirali i rasprodali bogatstvo naroda, a ne idealisti, koji troše svoje vrijeme i novac a za uzvrat ne traže ništa.. Svjesni smo da to nije lagan posao i na toj platformi treba postići svehrvatski konsenzus u iseljeništvu. Tu su, naravno, i udruge koje to promiču kao svoj temeljni interes (kao npr. Hrvatski Svjetski Sabor) pa se na toj liniji treba i okupiti i zajedno djelovati. Naravno, potrebno je to artikulirati i kroz institucije civilnog društva i institucije sustava zašto treba intenzivno koristiti izabrane zastupnike iseljeništva i one političke udruge koje svojim programima i istupima ne zbunjuju iseljenu hrvatsku i potiču njene podjele, već koji, zajedno sa Hrvatskim Svjetskim Saborom potiču jedinstvo nacije kao temeljnu vrijednost.

Postavlja se pitanje:

Gdje je danas Hrvatska? Država teško stvorena u ratu, ideal generacija, kao pijesak klizi iz ruku hrvatskog naroda. Zbog privatnog interesa rasprodaju se more, otoci, voda, čisti zrak. Rasprodaju se komadići raja kojeg, Bog nam je svjedok, nismo dobili na lutriji, nego kao plod mudrosti i hrabrosti onih koji su kroz burnu povijest imali više ciljeve i nacionalno nisu podređivali ničime i nikome. Brojni hrvatski muževi su i vlastite živote davali za vjeru i naciju. Gdje su oni danas i je li išta od toga ostalo? Koliko su danas hrvatski odličnici sposobni da žrtvuju sebe za domovinu? Rekao bih, malo ili nimalo. Nikako nije jasno zašto nismo, a mogli smo, te vrijednosti, te komadiće raja, ostaviti za generaciju Hrvata koja je, sada, primorana da u vlastitoj državi stasa i raste kao jeftina najamna snaga i podstanari u  vlastitoj kući. I kada odlazi postavljamo pitanje zašto.? Pa razlog je jednostavan. Ako želiš porobiti jedan narod, uništiti mu srce, i dušu - uništi mu mladost. Uništi mu ono što ga obnavlja, uništi mu povijesno pamćenje i uništio si mu budućnost. Malo je toga ostalo u hrvatskim rukama i doista, zadnji je trenutak  ne da se zamislimo, nego da nešto konkretno napravimo. U protivnom, moći ćemo reći da smo najveći kockari. Prodali smo dušu vragu i sada se pitamo tko nam je nosi.

Porec,15.7.2007.

                                                                                    Niko Šoljak prof. ing.