ZEMLJA DEMBELIJA

U dječjoj pjesmi i priči, čudna zemlja u kojoj se dešavaju čuda (i apsurdi) zove se . Sve do nedavno mislio sam da se radi o izmišljenoj zemlji, da bih na svoje zaprepaštenje otkrio da živim u njoj. U zemlji   ima <dembila> što je i ovdje slučaj. O čemu se dakle radi.?

Nedavna afera koja je uzburkala hrvatske političke, i ne samo te, vode odnosila se je na aferu vezanu za korupciju i podmićivanje u . Od samog njenog početka ista se je tumačila dvojako (ovismo kako kome odgovara) i to kao dokaz korumpiranosti na visokoj razini (kako tvrdi opozicija) ili kao dokaz borbe protiv korupcije (kako tvrdi oficijelna vlast.  (potpomognuta od strane javnog Tužioca). Između redaka povlačilo se je pitanje političke odgovornosti za predmetni događaj u kojem, kao i u slučaju vlada pere ruke (i noge) smatrajući da se to radi o kako bi rekao Uvaženi kardinal Josip Bozanić . Ministri nisu odgovorni za ono što se dešava u njihovom Ministarstvu, predsjednici nadzornih odbora za postupke Upravnog odbora i općenito nitko nije odgovoran za ništa osim kada se prima plaća ili nadoknada (tada su svi odgovorni i svi je uredno primaju).

Afera pokazala je svu licemjernost sustava u kojem su, kao i obično, stradale odnosno . Drugim riječima - ovce. Tresla se brda, rodio se miš. I na kraju što bi rekli  Hrvati u Istri  - "niš koristi". Nikome se nije desilo ništa, a hrvatsko pravosuđe je uzelo stvar u svoje ruke. (oni će to držati čvrsto u rukama dok ne zastari),A političke odgovornosti  nema jer su naši političari nepogrešivi nedodirljivi, Bogom dati bezgrešnici. Političke odgovornosti za nadležne i odgovorne nije bilo. Odgovorni Ministar  kao predsjednik NO nije provodio dužan nadzor za koji je uredno primao nadoknadu. Da li ima osnova za njegovu (ako ne kaznenu), a ono barem za političku odgovornost? Nema. Jer, kako se kaže, on i ne mora znati što se sve dešava tamo, jer ima puno obaveza. I puno Odbora.  A tu je i cijelo Ministarstvo. Kao da je sirotinjsko društvo u kojem je funkcija Predsjednika NO počasna. No, kako je predsjednik Vlade odredio lovostaj, na to se više i ne puca. A afera nasljeđuje aferu. Eto, desio se je i slučaj u Fondu za privatizaciju. Na stranu što je postupak u tijeku i što nije u redu komentirati ishod. Ono što je licemjerno, i što se ponavlja u ciklusima kao pravilo jeste - ne postojanje političke odgovornosti. Na položaj u Fondu za privatizaciju ne dolazi se temeljem uspješnosti, nego po podobnosti, temeljem nečijih prijedloga i odluka. Te odluke i prijedloge doje Vlada i Ministarstvo. Ako ti ljudi na pravo mjesto postave krivog čovjeka, da li netko treba odgovarati za činjenicu što su odabrani oni, a ne neki drugi.? Ne. A to što uskače i pritvara pomoćnike direktora ne povlači odgovornost samog direktora (jer pobogu, kako bi direktora znao što rade njegovi pomoćnici) i tako u nedogled. Onda se pila okreće naopako i promašaji politike prikazuju se kao uspjesi pravne države. I ukratko može se zaključiti što budu promašaji politike veći, to će i uspjesi pravne države biti veći. Dakle, ovo dvoje je uvjetovano. Jer, ne daj bože da se na položaje u Ministarstvima i ovakvim i sličnim fondovima postave odgovorni i pošteni ljudi - čime bi se onda Uskok bavio. I kako bi se onda pokazivali rezultati u borbi sa korupcijom i organiziranim kriminalitetom.?

Pitamo se do kada? Kuda nas to vodi?   Gdje je tu čovjek? Gdje je tu interers Države Hrvatske?

 

Hrvatska,7.7.2007.g.

 

                                                       Niko Šoljak